''Senzorna integracija je način na koji naš mozak prima, obrađuje i procesira informacije koje prima putem osjetila. To je neurobiološka aktivnost unutar našeg tijela kojom živčani sustav obrađuje informacije iz osjetila.''
Senzomotorički razvoj djeteta preduvjet je za usvajanje i razvoj viših kognitivnih funkcija. Osjetila primaju informacije, osjetilne podražaje iz vanjske sredine i upute ih ka mozgu, koji ih treba na adekvatan način obraditi i integrirati u cjelovite slike.
U senzorne sustave ubrajaju se vestibularni (kretanje, ravnoteža), propioceptivni (mišići i zglobovi), taktilni (dodir), vizualni (vid), auditivni (sluh), olfaktorni (miris) i gustativni (okus). Pravilna integracija navedenih sustava omogućuje nam adekvatno funkcioniranje, izvođenje svakodnevnih zadataka te komuniciranje s vanjskim svijetom. Najvažniji osjetilni sustavi za čovjeka su vestibularni i proprioceptivni.
Stimulacija vestibularnog i proprioceptivnog sustava hodanjem, skakanjem, penjanjem, ljuljanjem, vrtnjom, vožnjom bicikla i drugim pokretima u periodu ranog djetinjstva stimulira mozak na razvoj bazičnih kapaciteta za sve oblike učenja. Ove aktivnosti važne su za organizaciju osjetila i stimulaciju normalanog razvoja. Pokret i kretanje osobito u ranoj dobi stvaraju osnovu za učenje, mišljenje, kreativnost i sve druge više mentalne funkcije.
Senzorna integracija se u većine ljudi odvija automatski. Senzorna integracija se neprestano odvija u svakome od nas. Kod većine ljudi senzorna integracija događa se bez svjesnog razmišljanja ili uloženog truda. Senzorna integracija omogućuje vam da se usredotočite na «glavnu sliku» onoga što radite. Ne postoji niti jedan čovjek koji ima savršenu integraciju osjeta. Svatko može pokazivati određene male simptome teškoća senzorne integracije neke vrste osjeta. To naravno ne znači da se radi o poremećaju senzorne integracije za koji je odmah potreban tretman. Međutim, ukoliko teškoće senzorne integracije stvaraju probleme, koče razvoj i razvijaju negativne oblike ponašanja potrebna je intervencija senzornog terapeuta.
Disfunkcija ili poremećaj senzorne integracije
Poremećaj senzorne integracije javlja se kada su mozak i živčani sustav u nemogućnosti adekvatno integrirati osjetne informacije te tako dolazi do poteškoća u percepciji, ponašanju i učenju.
Poremećaj SI može biti:
- samostalna teškoća, znači da dijete nema nikakvih drugih poteškoća.
- može biti obilježena određenim stanjem, sindromom ili bolesti u slučajevima nedovoljne zrelosti živčanog sustava zbog prijevremenog rođenja
- javlja se kod djece s teškoćama u motoričkom razvoju, kod cerebralne paralize, djece s poremećajem iz autističnog spektra, djece s oštećenjem vida, djece s poremećajem pažnje (ADHD), djece s govorno-jezičnim teškoćama, djece s teškoćama u učenju, djece s oštećenjem sluha, djece s intelektualnim teškoćama i dr.
Znakovi koji ukazuju na probleme sa senzornom integracijom
- prekomjerna ili nedovoljna osjetljivost na dodir, zvuk, prizor, pokrete, okuse ili mirise (npr. smeta mu buka iz pozadine, jako svjetlo, ne želi da ga se dira, izbjegava ljigave, mokre i sl. površine, ne želi se zaprljati, ne želi obući određenu odjeću, smetaju mu neke tkanine ili etikete, ne želi jesti određenu hranu, stalno traži dodir, ima visoku toleranciju boli, baca se prema ljudima, zidovima, po podu, neprestano u pokretu, brzo se umara, poteškoće u hodanju, penjanju, problemi s ravnotežom, kretanjem, tjelesna nespretnost ili očita nepažnja, često se spotiče, pada, oklijevanje prilikom hoda po stepenicama, pridržavanje za zidove, namještaj, ljude, predmete u poznatoj okolini, strah od visine ili opreme, neprestana potraga za pokretom, opremom koja se pokreće, nedostatak osjećaja za opasnost)
- problemi sa samokontrolom, impulzivnost, uznemirenost, razdražljivost, teško se smiruje, loše reagira na promjene rutine i navike, isključivanje, napadi bijesa
- poteškoće u samoregulaciji, ponašanju
- socijalno-emocionalne teškoće, povlačenje u sebe, isključivanje
- teškoće u gruboj i finoj motorici, poremećaj mošićnog tonusa
- pormećaj motoričkog planiranja, dispraksija
- zaostajanje u govorno-jezičnom razvoju, poteškoće u komunikaciji
- problemi s pažnjom, otežano igranje, poteškoće u učenju, zaostajanje u školskim postignućima
Oštećenje vida i senzorna integracija
80% informacija ulazi putem osjetila vida. Vid predstavlja jedan od naših dominantnih kanala učenja, vid objedinjuje informacije iz svih osjetilnih sistema i omogućava da obuhvatimo puno informacija u kratkom vremenu. Oštećenje vida kao jednog od dominantnog kanala učenja predstavlja ozbiljno ograničenje za osobu i zahtjeva da osoba razvije kompenzacijske mehanizme i alternativne puteve za učenje. Ostali kanali preuzimaju ulogu – osjetilo dodira, sluha, mirisa, okusa, svijesti o tijelu i njegovom položaju u prostoru.
Učenici s oštećenjem vida, kao i svi oni s oštećenjem nekog od osjetilnih sistema, često percipiraju informacije netočno ili traže dodatni senzorni unos kako bi usmjerili pažnju ili se umirili/samoregulirali. Ljuljanje glavom ili tijelom te tiskanje očnih jabučica neki su od primjera.
Dok videća osoba proprioceptivni i vestibularni podražaj prima tijekom ritmičkog i samouvjerenog hoda unaprijed, dijete sa oštećenjem vida ne može hodati istim tempom i samouvjererenjem. Ljuljanje sa jedne na drugu nogu ili dok sjedi pruža joj isti osjećaj no uz stabilni oslonac.
Djeca sa oštećenjem vida su pod povećanim rizikom razvoja neravnoteže u senzornom odgovoru i poremećaja senzorne integracije. Život bez ovog važnog osjeta – osjeta vida - izbacuje ostala osjetila iz ravnoteže.
Poticanje senzorne integracije
Senzorna integracija provodi se u senzornom kabinetu koji je opremljen tako da zadovolji zahtjeve i potiče upotrebu svih sedam navedenih osjetila. Kabinet je uređen tako da potiče djecu na kretanje, igru i formiranje adaptivnih reakcija koje vode organizaciji osjeta u mozgu. Terapija je individualna i provodi se kroz vođenu igru. Terapiju provodi dodatno educirana osoba – senzorni terapeut ili senzorni pedagog.
