Od 22.3. do 24.3.2017. održana je državna smotra LIDRANO 2017. u Primoštenu, na kojoj je sudjelovala i naša učenica Kristina Krsnik.
Krenuli smo autobusima nas 50-tak što učenika, što profesora iz Zagreba u ranim jutarnjim satima u srijedu. Uz ležernu vožnju i razgovor stigli smo u Primošten oko 13 sati. Nakon što smo se smjestili i održali probu razmilili smo se po interesantnom mjestašcu razvedenom na dva poluotočića i priobalnom djelu.
Na jednom od poluotočića staro je naselje koje je bilo smješteno na otočiću nedaleko obale, ali su ga stanovnici spojili s obalom stalnim nasipanjem i tako je mjesto dobilo i ime. Na drugom poluotočiću smješten je hotelski kompleks Zora-hoteli u kojem smo odsjeli. Šljunčane plaže, onako rezanih kamenčića što prelaze u pijesak, prostiru se duž cijelog poluotočića hotelskog kompleksa smještenog u borovom šumarku. Obala poluotočića starog naselja je poprilično strma, kamena i nepristupačna, no more je kristalno čisto. Uživali smo šećući uzduž i poprijeko, malo nas je ometao vjetar što je pokatkad jakim zapusima nagovješćivao zadnju ovogodišnju marčanu buru.
Otvaranje smotre i nastup Kristine bili su 22.3.2017. u 20 sati. Što reći za Kristinin nastup: oduševljeni, dugotrajni pljesak, a meni, kao mentoru, je bilo toliko drago, stegnulo me tamo negdje u grlu. I nakon službenih obveza tog dana još jedna noćna šetnja poluotočićem.
Prilikom ulaska u hotel dočekala nas je grupa od oko desetad kršnih, mladih momaka kako to samo znaju biti Dalmatinci, od oka, predvođenih svojim profesorom i u špaliru čestitali su odreda svi Kristini. Nisam se snašla da ovjekovječim tu situaciju. Čestitke su pljuštale tijekom preostala dva dana sa svih strana. Dovoljno je spomenuti komentar žirija:... ovo dvoje mladih s invaliditetom odabrano je stoga što su jednaki ili bolji od najboljih (naime sudjelovao je još jedan mladić s invaliditetom, Sven; iz I gimnazije).
Slijedećih dana sudjelovali smo u programu kao gledatelji i uživali u izvedbama. Drugi dan smo ulovili malo vremena, bolje reći, ukrali ga i krenuli put Šibenika, Krešimirovog grada, prošetali, obišli katedralu sv. Jakova, opipali znamenita vrata, prošetali samostanskim vrtom u kojem se uzgaja razno začinsko bilje. Slikali se, popile kavu i vratile se na slijedeće izvedbe. O poluprospovanim noćima bolje da ne pričamo, bilo je zabavno i živo uz zvuke gitare sve do ranih jutarnjih sati. Sve je tolko brzo projurilo da smo već u petak oko pola osam bile u Zagrebu pune dojmova, lijepih sjećanja, napokon to je nastup na državnoj smotri LIDRANO za Centar Vinko Bek.
Anita Matković