Sustav pisanja i čitanja za slijepe, što ga je tridesetih godina 19. stoljeća razradio francuski slijepi učitelj glazbe Louis Braille, već je nakon nekoliko desetljeća bio prihvaćen u mnogim zemljama. Vrlo brzo uočena je promišljena logičnost, izuzetna praktičnost i univerzalna primjenjivost tog novog sustava, koji je u nas poznat pod nazivom brajica. Bez obzira o kojem se jeziku radi, brajica je danas standardno i općeprihvaćeno pismo za slijepe u cijelom svijetu.

brajica 1

Zahvaljujući njegovoj prilagodljivosti svim vrstama i načinima pismenog priopćavanja, Brailleovo je pismo za slijepe od jednakog značaja kakav se inače pridaje aktivnoj pismenosti ljudi koji vide. Čak ni suvremena tehnika i tehnologija - primjerice govorni zapis na nosačima zvuka, sintetizacija govora ili prijenos i pohrana podataka pomoću osobnih računala, nisu ugrozila važnu ulogu brajice, već su samo bile snažan poticaj za njezinu prilagodbu novim potrebama. Zato se bez dvojbe može tvrditi da je Brailleovo pismo temelj pismenosti i uspješnog obrazovanja slijepih.

Brajica ili Braillevo pismo je reljefno točkasto pismo koje se čita prstima, a njime se služe osobe oštećena vida koje ne mogu čitati crni tisak.

Za tvorbu znakova brajice koristi se šest točkica (šestotočka) pomoću kojih se mogu napraviti 63 znaka i razmak. Šestotočka se sastoji od dvije okomice - lijeve i desne.U lijevoj okomici, gledano odozgo prema dolje, su točkice 1, 2 i 3, a u desnoj okomici točkice 4, 5, i 6.

Zbog ograničenog broja znakova neki znakovi brajice imaju više značenja, ovisno o kontekstu i predznaku. Na primjer, dvotočka u matematici znači podijeljeno, uskličnik znači plus, navodnik jednako, a prvih deset slova latinske abecede s predznakom za arapske brojke znače brojke od 1 do 9 i nulu.

Mnoge znakove crnog pisma u brajici pišemo s više znakova, najčešće kod matematičkih i sličinh simbola.

Brajica se može pisati ručno pomoću tablice i šila, mehaničkim ili električnim pisaćim strojem te, u novije vrijeme, pomoću osobnog računala ili kompjutorske bilježnice.

Hrvatski standard za brajicu

Znakove brajice možemo podijeliti u 7 skupina (6 skupina po deset znakova i jedna, zadnja, od tri znaka).

 

Brajica

Učenje brajice može početi u svakoj životnoj dobi, a metode te plan i program rada prilagođavaju se individualnim sposobnostima. Najbolje je, ipak, početi s učenjem brajice u predškolskoj dobi.

U svladavanju brajice postoje tri osnovna koraka, a to su:

1. predvježbe za čitanje i pisanje,
2. čitanje i pisanje Brailleve abecede, interpunkcijskih znakova, arapskih i rimskih brojki te matematičkih znakova
3. učenje ostalih brajičnih standarda i notacija.

Učenje brajice nije, dakle, kratkotrajan proces, već proces koji se odvija tijekom cjelokupnog obrazovanja.