Usluga je namijenjena: korisnicima 0-65 godina: djeci najranije dobi, predškolske dobi, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi-te odraslim osobama s dijagnosticiranim oštećenjem vida ili uočenim poteškoćama u vizualnom funkcioniranju.
Tiflotehnička obuka
Zajedničkim nazivom tiflotehnika označavamo sva posebno izrađena ili prilagođena sredstva i pomagala te specifične vještine i metode rada kojima se koriste slijepe i visoko slabovidne osobe pri različitim aktivnostima u svakodnevnom životu, u školi i na radnom mjestu, a za čije je izvođenje inače potreban vid.
Tiflotehnička obuka sastavni je dio većine obrazovnih i rehabilitacijskih programa. Međutim, ona se provodi osobito sustavno na posebnim satima poduke za djecu i mladež teže oštećena vida te za odrasle osobe kod kojih je do oštećenja ili potpunog gubitka vida došlo kasnije.
Vježbe vida
Vježbe vida su rehabilitacijski postupak usmjeren na sustavno razvijanje svih komponenti vizualne percepcije koji omogućuje slabovidnim i praktično slijepim osobama učinkovitu upotrebu ostatka vida u odgojno-obrazovnom i rehabilitacijskom procesu, svakodnevnim aktivnostima te na radnom mjestu.
Sustavom vježbi maksimalno se razvijaju sve komponente vizualne percepcije u skladu s psiho-fizičkim sposobnostima polaznika.
Za razliku od medicinskih pristupa vježbanju vida, ovo je pedagoški postupak učenja gledanja i razvijanja vizualnih potencijala.
Program provode edukacijski rehabilitatori.
Svakodnevne i socijalne vještine
Što su svakodnevne i socijalne vještine?
Svakodnevne vještine omogućuju osobama oštećena vida samostalnost u svakodnevnom životu te poštivanje normi sredine u kojoj žive. Općenito, svladavanje ovog programa omogućava im kvalitetniji život i uspješnu socijalnu integraciju.
Orijentacija i kretanje
Što je orijentacija, a što kretanje?
Orijentacija ili snalaženje u prostoru je sposobnost slijepih i visoko slabovidnih osoba da u svakom trenutku mogu odrediti položaj svog tijela u odnosu na okolinu. Ljudi se najčešće orijentiraju vizualno - promatrajući svijet oko sebe. Osobe oštećena vida ne mogu se vizualno orijentirati pa stvari koje ih okružuju, njihove međusobne odnose i promjene u tim odnosima, koje su posljedica kretanja kroz prostor, moraju pamtiti.
Kretanje je sposobnost da se uz pomoć organa za kretanje svlada udaljenost od polazišta do odredišta.
Osobe oštećena vida koje nisu dostigle osnovnu razinu samostalnosti u kretanju, neovisno o dobi, stupnju oštećenja vida i drugim faktorima, osposobljavaju se za sigurno i samopouzdano samostalno kretanje, što sličnije kretanju osoba koje vide.